Ne zastidi se nasih tijesnih sefteli sokaka i osuncanih cvijetnih bosanskih carsija, babine tihe eglene i nanine sarene samije, djedove zute hadjijske abanije i amidjinog crvenog u desno naherenog fesa.
Nikada se ne zastidi avlijskog prosca i tarabe, zutog u avliji duda, drvenog ahara i kucnog mutvaka.
Ne zastidi se strinine resedije, nutme, halebije, gurabije, cetenije, kvrguse, kljukuse, dilje, sutlije, pelteta i zerdeta! To je tvoja koda, kojom si oznacen i odredjen, zacrtao ti sudbinu da se rodis u najljepsoj zemlji i djulistanu dunjaluckom, zemlji Bosni.
Ne zastidi se dajdzinih salvara kada ih obuce i krene u svoju mahalsku dzamiju, salvare su dio tebe i ti si dio njih, iz salvara si izasao i nikad se ne nasmij' kada ugledas Bosnju da ih je obukao, znaj dobro salvare su dio tebe i ti si dio njih, iz njih si izasao.
Ne zaboravi u dalekom svijetu, na cvijece: zambak, sabljicu, hadjibeg, kalanfir, (karanfil) majcinu dusicu, bosiljak, sekaik, pokraj cvijeca si uvijek prolazio kada si se umoran vracao i sa puta dolazio u svoju avliju
To cvijece te je uvijek docekivalo pored avlijske staze ogradjeno okrecenim kamenjem i svojim mirisom ti iskazivalo najljepsu dobrodoslicu.
Ne zaboravi gdje god bio da bio, ma koliko se trudio da nekome ugodis i da se prilagodis, uvijek ces biti ono sto i jesi